Priča kaže da su oboje plakali na aerodromu. On je prodao dionice. Zatim i obiteljsko srebro. Već dugo ne plaća alimentaciju i ne vraća se kući. Sada zajedno žive u malom stanu. Ovih dana na Phuketu njih dovoje otvaraju bar. Vlastiti bar. Samo se još nisu dogovorili hoće li se zvati po njoj ili FC Schalke. Ona sama, ako ćemo iskreno, još uvijek ne zna protiv koga to sada mora zaigrati ovu novu utakmicu. Utakmicu koja se svugdje, od Stockholma i Munchena, Berlina i Londona pa sve do Tajlanda zove jednako okrutno – život.
Da, to je Laos. Narodna demokratska republika. Crvenija od krvi. Spojena srpom i čekićem što u ofucanim zastavama zaboravljene revolucije vise sa svakog krova. Radnik i čovjek svoje zemlje, predsjednikovo dijete i sin, ne mora ništa znati. Mora samo biti vjeran. Ovdje je san stalno stanje. Kada pitaš zapravo budiš. A to nije pristojno! Nikako!
One nikada ne potrče, nikada ne skaču, ne igraju se i zapravo jednostavno nikada ne dožive čistu fizičku slobodu. Kada smo onog starca i poznavatelja tradicija, upitali za objašnjenje ovoga, mudro nam je odgovorio pričom o teškoj povijesti plemena koje je zapravo sretno što je uopće preživjelo.Padaunzi su oduvijek bili mirni poljoprivrednici i stočari, ali je problem bio u tome što nitko oko nas nije bio tako miroljubiv.Pogledajte reportažu o ženama žirafama!
