za Traveller
napisala Nika Borovac
snimio Zoran Marinović
Zračne luke učine sve gradove na prvi pogled sličnima. No Indira Gandhi je drukčija. Čak i nakon modernizacije putnike dočekuju stražari naoružani do zuba. Službenici s kirurškim maskama na licu pod neonskim svjetlima ispituju pridošlice imaju li simptome gripe ili boluju od AIDS-a. Mješavina vlage i smoga 16-milijunskoga grada isparava i ispunjava pluća. Bradati muškarci s turbanima i magnetski privlačni pogledi žena u lepršavim sarijima – sve upućuje na to da je riječ o posebnu mjestu. No to nije ništa u usporedbi s onim što vas očekuje vani: od veličanstvenih palača i stoljetnih hramova u kojima se osjeti prisutnost božanskoga do natrpanih bazara po kojima se vrzmaju krave i muhe, probijaju se bicikli s teretom višestruko većim od njih samih a ustajali mirisi životinja i ljudi miješaju se s parama iz lonaca uličnih prodavača -- i sve to zapečeno na plus 40! Promet u New Delhiju kao da se odvija uz pomoć nevidljive, intuitivne sile. Više nalikuje na računalnu igru nego na stvarnost. Na svakom se raskrižju gužva roj tuk-tukova, bicikl-rikši, automobila, kamiona, prastarih autobusa, pješaka, deva i svetih krava koje slobodno šetaju -- a nitko nikog ne dotiče. U Indiji se vozi lijevom stranom, ali to najčešće odaje jedino volan „na pogrešnoj strani“. Prometni čepovi izbrišu sva pravila, pa je na autoputu posve uobičajeno da vozila nahrupe i iz zabranjenog smjera, a zastoji traju satima – pa čak i danima. Zato planer i sat nakon prelaska indijske granice potpuno gube uporabnu vrijednost. Umjesto žmigavca Indijci se služe trubom, pa većina kamiona straga ima vidljivo istaknut znak za sigurnije pretjecanje: „Horn OK please“. Nesreće na cestama izbrišu tisuću života svakoga dana – koliko i novih automobila iz salona iziđe na ulice. U cijelom tom kaosu vozači s gandhijevskom mirnoćom, bez psovki i živciranja, voze svoju vožnju.
U Indiji vrijedi poslovica “Kako jedeš, tako misliš” a s obzirom na eklektičnost aroma, okusa i mirisa, svatko će pronaći nešto za sebe. Hinduisti ne jedu govedinu, a muslimani svinjetinu jer im vjere ne dopuštaju. Valjda zato Indija ima više vegetarijanaca od ostatka svijeta zajedno. Bez obzira na gastro orijentaciju, u Delhiju turist ne ostaje gladan. Utjecaj mogulske (islamske) kuhinje, karakterističan za sjevernu Indiju, zadržao se do danas pa mnogi restorani na jelovniku imaju kebabe i kofte (začinjene ražnjiće), ali omiljen je i tandoori, čiji naziv potječe od glinene posude u kojoj se peče marinirano meso. Indija je domovina ljutog curryja, koji je ujedno glavno jelo i konzervans tijekom svibanjskih vrućina (jer mnogi žitelji Delhija nemaju kuću u koju bi stavili hladnjak). Deserti su najčešće nepodnošljivo slatki ili topli i kremasti poput pudinga, no pod utjecajem Zapada jedu se i torte i kolači. “Kava i čaj moraju biti vrući. Ako se iz šalice ne puši, Indijac ju neće ni taknuti”, objasnio nam je potpredsjednik putničke agencije Le Passage to India, Deepak Bhatnagar, kojemu se dobro urezala u pamćenje očajnička potraga za vrućom kavom u našem Splitu.
Iako svaki treći Indijac mora preživjeti s manje od dolara na dan, Indija ima čak 85 000 milijunaša i broj im se povećava. Visoko s jumbo plakata smiješe se izbijeljeni Indijci i reklamiraju vrhunska britanska vina. Dolje na ulici ispod uličnih svjetiljki noću se okupljaju djeca iz slamova i pišu zadaće, a mnoga uopće ne idu u školu i zarađuju za život proseći ispred turističkih meka: Crvene Palače, Qutb Minara, najvišeg minareta od opeke u svijetu ili Jame Masjid, glavne i najveće džamije u Indiji. Sa svih strana naviru djeca krupnih očiju i neodoljiva osmijeha: vuku turiste za rukave i nagovaraju ih na cvrkutavom engleskom.
“Maam, Maam one rupie, please”, smiješi se djevojčica Sanchita ispred ulaza u Jamu Masjid, moleći na savršenom engleskom koji je naučila od turista. Dok čekamo u redu da izujemo cipele i navučemo obavezne tunike, zapitkuje odakle smo i upozorava da joj ne zaboravimo ostaviti nekoliko rupija na povratku:
“I was your gude!” Sva sila napasnih prodavača nudi nargile, nakit, igračke...
Neopisiva je mirnoća s kojom ti prekrasni ljudi prihvaćaju život na goloj cesti, među ruševinama ili u šatorima, bez vode i hrane, svjesni toga da će ih siromaštvo pratiti do smrti. Odgovore pronalaze u hinduzimu, znajući da su protiv karme nemoćni.
Novi je Delhi sušta suprotnost siromašnoj staroj jezgri. Žila kucavica New Delhija je Rajpath, raskošna avenija čije ime na indijskom znači “Kraljevski put”: izgrađen je u kolonijalnom stilu s bujnim zelenilom, a spaja Predsjedničku palaču i zgrade vlade s veličanstvenim Vratima Indije, koja neodoljivo podsjećaju na znameniti pariški Slavoluk pobjede.
Visoko s jumbo plakata smiješe se izbijeljeni Indijci i reklamiraju vrhunska britanska vina. Dolje na ulici ispod uličnih svjetiljki noću se okupljaju djeca iz slamova i pišu zadaće. Neopisiva je mirnoća s kojom ti prekrasni ljudi prihvaćaju život na goloj cesti, među ruševinama ili u šatorima, bez vode i hrane, svjesni toga da će ih siromaštvo pratiti do smrti. Odgovore pronalaze u hinduzimu, znajući da su protiv karme nemoćni.
| < « | » > |
|---|
