Kaya znači tijelo, tjelesno i ono suptilno. Kalpa označava transformaciju. Zajedno, proces koji će tijelo detoksicirati, pomladiti, regenerirati stanice i tkivo i to sve putem preobrazbe misli, tijela i duše. U konačnici tjelesnu i duhovnu stranu čovjeka dovesti u potpuno suglasje i harmoniju. Rekli bismo, poput Kundere, upoznati ga s nepodnošljivom lakoćom postojanja.
Kaya Kalp - kraljevski spa u sjeni Taj Mahala
Piše Krešo Raguž
Snimio Zoran Marinović
Mjesto gdje se bijeli mramor spaja s vrtom, gdje voda iz njega prelazi u mirisno ulje, a dodir ruku vodi do potpunog mira, mjesto je i osjećaj u kojem bi uživali i sami carevi. Prije više od 350 godina mogulski vladari to su i shvatili pa su u indijskoj Agri, u sjeni Taj Mahala, počeli graditi ovakva mjesta. Oni su zaista znali uživati, ali problem je bio u tome što svoje užitke nisu željeli dijeliti s drugima.
Puno je vremena prošlo od tada i da nije najpoznatijeg spomenika izgubljene ljubavi, zanosnog Taja, za ove hedonističke vrhunce u Agri možda nikada i ne bi saznali.
No, kako bi milijune turista koji godišnje pohode središnje mjesto Uttar Pradesha još više približili svojoj blistavoj povijesti tamošnji ljudi nedavno su se dosjetili ponuditi im i onu posljednju tajnu što su je do sada ljubomorno čuvali - kraljevski spa. Ne bilo kakav, ne uobičajen kakve se može pronaći i drugdje u svijetu već takav da se gost u njemu osjeća kao da mu je poklonjen sam Taj Mahal.
Prateći vijest da je niti desetak minuta od najpoznatijeg svjetskog hrama otvoren spa centar koji se u samo prvih godinu dana okitio s nekoliko prestižnih nagrada uključujući onu najboljeg gradskog na svijetu, ovaj reporterski dvojac krenuo je u potragu Agrom. Rekli su nam da je lako. Samo neka potražimo mjesto s kojeg se bijela kupola najljepše vidi.
Već dobrano iznureni svojom indijskom putešestvijom, za koju svi koji su je prošli znaju da zbog kaosa na tamošnjim ulicama i putevima može itekako iznuriti, do hotela Mughal došli smo već potpuno slomljeni i bezvoljni. Da je u nama bilo imalo snage vjerojatno bi se međusobno kladili da nam pomoći ne može baš ništa. I možda baš zbog toga prvi pogled koji smo uputili prema Jyoti Chitkara, ženi koja nas je tamo dočekala, baš i nije bio najugodniji. Onakve umorne, a kasnije ćemo shvatili baš zbog toga, simpatična menadžerica upitala je želimo li na jedno posebno putovanje. Iako reporteri već godinama, lutalice i skitnice još i duže, već i samu ideju novog putovanja doživjeli smo kao šamar. 'Došli smo vidjeti taj vaš spa' pokušali smo se nadmetati. 'Točno to vam i nudim. Naš spa je putovanje u povijest. Putovanje u svijet na kojem vaša čula još nisu bila' objasnila nam je i niti tren kasnije otvorila vrata raja. A treba znati, u nekim od najboljih spa centara na svijetu obojica smo do sada već bili. No, ne i u ovom. Ne u Kaya Kalpu - kraljevskom spa centru.
Kaya znači tijelo, tjelesno i ono suptilno. Kalpa označava transformaciju. Zajedno, proces koji će tijelo detoksicirati, pomladiti, regenerirati stanice i tkivo i to sve putem preobrazbe misli, tijela i duše. U konačnici tijelo i duhovnu stranu čovjeka dovesti u potpuno suglasje i harmoniju. Rekli bismo, poput Kundere, upoznati ga s nepodnošljivom lakoćom postojanja. Drevno je ovo umijeće i terapija koja pomoći navodno može i najtvrdokornijima. Čak i onima kojima pomoći nema. Obojica smo se upravo tako osjećali.
Valjda je i naših 30-ak domaćica, bajnih maserki i masera koji kao da su tamo ostali iz nekih davnih vremena, shvatilo kako se osjećamo. U želji da nam potpuno ugode prvo su nas odlučili provesti svojim svijetom. Vrt hotela i spa centra koji nije izgledao kao da ih okružuje već prije kao da ih je zarobio svojim mirisima i šarenilom prostire se na nevjerojatnih 130 tisuća metara kvadratnih. Arhitektura hotela već je dobila nagradu Aga Khana čiji izbor nagrađuje samo najizvrsnije. Mughal je jedino mjesto u Indiji koje se okitilo ovim priznanjem. Projektiran po uzoru na carsku prijestolnicu, dvorac Fatehpur Sikri, primjer je građenja u skladu s prirodom, ali i naslijeđem.
Pa i iako takav zadivljujuć, što dodatno naglašava pogled na Taj Mahal, u trenutku kada se jednim svojim dijelom pretače u Kaya Kalp on postaje spektakularan. Kao iz filmova o nekom zauvijek izgubljenom vremenu gusti vrt kroz koji prolaze potoci vodi ravno do spa centra. Zbog blagog prijelaza između ova dva svijeta čovjek zapravo i ne može vidjeti razliku među njima. Ne može je osjetiti niti mirišući jer kako vani tako i unutra opojni vonj šipka (nara) izvire iz svake pore ovog mjesta. Tek bijeli mramor, light motiv centra po uzoru na Taj Mahal, vraća u stvarnost.
Tek sada odlučili smo joj se u potpunosti prepustiti. Cijena tretmana koji se kreću od 150 do 300 dolara, iako visoka, u tom trenutku isparila je poput najmanje brige. 'Carsko mjesto, carski tretman, pa zašto onda razbijati glavu ovakvim necarskim sitnicama' složili smo se. I razdvojili. Nježne dodire ruku naših maserki poželjeli smo doživjeti svaki za sebe. Zapravo po dva para svaki jer ovdje tretman baš tako treba izgledati. I izgleda.
Za početak su me moji domaćini odveli u sobu gdje se obavlja terapija šipkovim uljem koje nježno kapa po čelu prije no što ga se razmaže po cijelom tijelu. Miris je to koji opušta u trenu, jednako kao što nestaje i dodir sa stvarnošću. Blaga glazba pritom tjera u san, tako neželjenu mogućnost koja bi donijela zaborav za koji ne želim da se dogodi.
No dodiri maseri Ladli i Varshe, koja prevedeno i tako znakovito znače voljena i kiša, ne daju mi tamo. Ubrzo se svi zajedno smijemo kada me stavljaju u neku drevnu, prvo sam pomislio spravu za mučenje, ipak komoru iz koje mi viri samo glava. Onako zatvoren osjećam da šipkovo ulje ključa i od moje kože radi nešto što podsjeća na rano djetinjstvo. Opuštanje koje zatim slijedi u bijeloj mramornoj sobi što izravno gleda na šumu koristim kako bih odabrao što dalje. Mir remeti tek ideja nezamislivog luksuza koji pršti iz svake pore ovog mjesta. Mirišljave svijeće što pucketaju kroz tradicionalni mughalski luster podsjećaju i da valja izabrati nešto jednako posebno. Ovaj trosatni tretman stoga treba jednako drugačije i nastaviti. Nudi se Royah Mughal Hamam, parna kupelj što ju je u ovaj kraj kao i zaštitni znak centra šipak, donio car Babar. U njegovim kronikama 'Babar Nami' detaljno je objašnjen koncept vrtova s vodenim kanalima, fontanama i drvećem voća i mirišljavog cvijeća kao i uloga hamama u središtu. Odustajem od čitanja i narednih pola sata provodim u jedinom indijskom hamamu. Sada već dobrano oporavljen, dakle spreman i za štos, umirem od smijeha kada mi Ladli nudi hoću li možda u svijet klasike, onaj u kojem stoluje tajlandska masaža. Na ovakvom mjestu ne i nipošto. A kako i bi kada se nude sve one biljne, aromatične, pa čak i masaža u blatu. Pilinge cijelog tijela kao ajurvedu, balansiranje čakri, masažu vrućim kamenjem ili aromaterapiju da i ne spominjem. Izabrao bih sve, ali ono vruće kamenje zvuči najbolje. Zatim bi i indijsku masažu stopala...ne bi bilo kraja ovim egzibicijama i upala mišića zasigurno ne bi izostala da se u jednom trenutku nisam bacio u 25 metara dugačak bazen. Čovjek lako pretjera, shvatio sam osvježen i obasjan prigušenim svjetlom što je iz vode probijalo noć.
Osmjeh mojih domaćica objašnjavao mi je da nisam jedini koji ovdje poželi sve pa i još više.
'Da, teško je odavdje otići. Mnogi ljudi sa zapada čak su nam rekli da u Agru dolaze samo zbog nas. Za Indijce znamo da im je ovo prvo odredište u gradu. Shvaćamo da čovjek koji kod nas dođe pun stresa i napet zna cijeniti ovaj preobražaj koji nudimo' objasnila mi je Ladli. Kako priča navodno je i sve više bogatih Indijaca koji ovdje potegnu čak iz New Delhija, prijestolnice udaljene oko pet sati vožnje. Kaya Kalp kao filozofija, ali i samo mjesto, privukla je mnoge znalce i hedoniste pa ne treba čuditi što se termin tamo sve teže pronalazi. Cijene koje zaista jesu paprene, a to u ovom bazenu polako počinjem shvaćati, i nisu za svakoga. Ukoliko se čovjek odluči i odsjesti u ovom hotelu mora znati da za sobu neće moći platiti manje od 200 eura za noć. Pa ipak što je to kada vas u zalazak sunca upute u naslonjače na krovu jedne od zgrada odakle se vidi kako Taj Mahal tone u san. Tamo je čak i nekoliko soba iz kojih se ovaj prizor može promatrati iz postelje, za što naravno treba dodati još koju stotinu eura. Ukoliko to odluči platiti gost će zauzvrat dobiti dojam da iz kreveta može dotaknuti hram ljubavi, zapravo poznatu grobnicu iste koju je za svoju prerano preminulu i nikada prežaljenu suprugu Perzijanku Mumtaz Mahal između 1632. i 1653. godine sagradio mogulski šah Jahan.
Možda baš zbog ove činjenice, kažu naši domaćini, sobe na ovom mjestu često uzimamaju zaljubljeni parovi ili mladenci željni ulaska u novi život u najvišem zamislivom stilu. I zaista što svaka žena može reći ili misliti o muškarcu koji joj priušti nešto poput ovoga.
'Mogla bi ga pitati da je ostavi na miru nekoliko dana dok ona uživa u Kaya Kalpu. Ili da joj se tamo pridruži, ali bez previše priče' kroz smijeh dodaje moja Ladli ili, kao što je već spomenuto, žena čije ime znači voljena. Baš kao što bi svaka žena na ovom mjestu i trebala biti.
Pa ipak priča o ovom mjestu kaže da u njega često svraćaju i oni slomljena srca. Tek kilometar udaljen Taj savršeno je mjesto za oplakivanje vlastitih tuga. Vožnja ili šetnja do njega pretrpanim ulicama višemilijunske Agre savršena je za razmišljanje o vlastitoj sudbini. Na ovom miješano muslimansko-hinduskom mjestu tolerancija buja iz svakog ugla i baš svakoga koji se zadrži na njemu možda i nigdje u Indiji kao ovdje natjera da shvati kako ugodnije sutra svakako postoji. I čeka.
Povratak iz odlutalih misli natrag u Kaya Kalp, na što tamo obično navede glasan pjev tisuća ptica u njezinu vrtu, donio je i ideju mog vlastitog boljitka. Barem onog fizičkog. U sobi za opuštanje za kraj su mi ponudili i niz tretmana, pedikerskih i manikerskih, još dodatnih masaža vlasišta ili tek ramena za odlazak. Zahvalio sam im na svemu jer što čovjek više može poželjeti nakon svega proživljenog. Kada smo se u konačnici nas dvojica okorjelih reporterčina sreli na recepciji gotovo da nam je došlo da prasnemo u smijeh. Umor i iscrpljenost nestali su kao da ih nikada nije niti bilo. One grube muškosti niti u tragovima. Osjećali smo se kao bebe. Ok, dvije velike bebe. Svi naši teški zadaci i brige nestali su kao tema bilo kakvog razgovora. U trenu smo se složili da ovakva mjesta više nikada nećemo izbjegavati. Istina je da je u Kaya Kalpu, koji je podijeljen na muški i ženski dio, više bilo pripadnica nježnijeg i očito pametnijeg spola, ali to nas više nije interesiralo.
Nakon pozdravljanja s našim maserkama kao da se znamo cijeli život, a kako zahvalnost ovdje uopće sakriti, na izlazu nas je dočekala menadžerica Jyoti. Znala je ona na kakvu salvu naših pitanja će nabasati, pa se za ista i pripremila. Događa joj se to uostalom redovito jer gotovo da nema novog gosta koji nakon prvog susreta s Kaya Kalpom ne zatraži i koje dodatno objašnjene čuda koje mu se tamo dogodilo.
'Svi uvijek pitaju isto; gdje ste bili do sada, zašto nismo čuli za vas i redovito...mogu li dobiti novi termin. Objašnjavam im da je Kaya Kalp otvoren tek sredinom 2008. Iste godine smo u Londonu od strane Tattier Magazina proglašeni za najbolji 'šminkerski' gradski spa na svijetu. Ubrzo zatim u Bangkoku i za spa godine u Aziji te za najbolje uređenje interijera. Svi oni prepoznali su naš drugačiji pristup i poveznicu s bogatom povijesti' objasnila je. A nama dodatnog objašnjenja nije trebalo. Nakon nekoliko sati provedeni u Kaya Kalpu cijeli mogulski pristup ugodnom životu, hedonizmu i suživotu s prirodom shvatili smo u cijelosti. Čovjek se tamo za šaku dolara zaista može osjetiti kao oni carevi s početka priče. Problem je jedino što zbog čiste ljubomore počne i razmišljati kao oni. Podijeliti ovo mjesto sa strancima zaista nije lako. Dapače. Neka oni odu u Taj Mahal jer Kaya Kalp je komadić raja koji je za nas ispao puno vredniji čak i od najpoznatijeg hrama u čijoj se sjeni sakrio.
| < « | » > |
|---|
